Većina pametnih telefona ima NFC tehnologiju. Ako ste ikada koristili aplikaciju za mobilno plaćanje kao što je Apple Pay ili Google Pay, već znate kako NFC radi.
Ukratko, radi se o standardu bežične komunikacije koji se temelji na blizini. Za razliku od Wi-Fi ili Bluetooth, međutim, NFC interakcija je ograničena na izuzetno kratak domet. Osim pametnih telefona, NFC ponekad možete pronaći na tabletima, zvučnicima, i karticama za otključavanje vrata.
Iako se NFC na papiru može činiti pomalo slabašnim zbog svog kratkog bežičnog dometa, to je i dalje zgodna karakteristika koju mnogi od nas svakodnevno uzimaju zdravo za gotovo.
NFC je bežična tehnologija kratkog dometa koja omogućava vašem telefonu da djeluje kao propusnica ili kreditna kartica, i brzo prenosi podatke.
U ovom tekstu saznajte sve što vas interesuje, od toga šta je NFC, kako funkcionište i na koji način ga možete koristiti svakodnevno.
Preporučeno za čitanje: Najbolji Samsung telefoni u 2024
Šta je NFC na telefonu i kako funkcioniše?
Dali smo vam kratak odgovor šta je to već, ali kako funkcioniše NFC? NFC nije neka radikalno nova tehnologija. To je jednostavno evolucija RFID (radio frekvencijske identifikacije) tehnologije koja već postoji decenijama.
Ako ste ikada koristili karticu za pristup poslovnoj zgradi ili hotelskoj sobi, već ste upoznati kako ona radi.
I RFID i NFC rade na principu induktivne sprege, barem za implementacije kratkog dometa. Ovo u suštini uključuje uređaj za čitanje koji propušta električnu struju kroz zavojnicu, koja zauzvrat stvara magnetno polje.
Kada oznaku (sa sopstvenom zavojnicom) približite čitaču, magnetno polje tada indukuje električnu struju unutar oznake – bez bilo kakvih žica ili čak fizičkog kontakta. Kada je početno rukovanje završeno, pohranjeni podaci na oznaci bežično se prenose do čitača.
NFC je baziran na RFID tehnologiji, ali ima mnogo manji domet prijenosa.
Ključna razlika između RFID-a i NFC-a leži u njihovim dometima prenosa podataka – prvi se često koristi na većim udaljenostima. Na primjer, neke regije automatski naplaćuju putarinu putem RFID-a. Oznake se obično lijepe na vjetrobranska stakla vozila i jednostavno morate proći kroz naplatnu kućicu. Komunikacija se može odvijati na čak i većim udaljenostima ako je RFID oznaka opremljena izvorom napajanja.
NFC ima maksimalni domet od najviše nekoliko centimetara. A u većini aplikacija koje se odnose na pametne telefone, saznaćete da će softver pokrenuti komunikaciju samo ako postoji fizički kontakt. Ovo je da bi se spriječili slučajni okidači – što je posebno važno sada kada se tehnologija koristi za transfer osjetljivih podataka.
Još jedna stvar vrijedna pažnje je da uređaji mogu djelovati ili kao NFC čitač ili tag. Ova dvosmjerna mogućnost vam omogućava da koristite jedan komad hardvera, kao što je vaš pametni telefon za sve vrste različitih aplikacija.
Da li svi pametni telefoni imaju NFC?
Na zapadnim tržištima, NFC je već nekoliko godina osnovna karakteristika pametnih telefona. Google Nexus je jedan od prvih telefona koji ga je uključio još 2010. godine. Apple od 2014 integrisao NFC u svakom narednom iPhone modelu. U nakon njih su uslijedili Samsung, Xiaomi i drugi.
Mnogi gadžeti ga takođe imaju danas, od fitnes trekera do pametnih satova.
Većina pametnih telefona i nosivih uređaja danas je opremljena NFC-om.
Ovih dana samo uređaji niže klase obično nemaju NFC. Međutim, važnost NFC-a može varirati zavisno o regionu i državi.
Šta možete učiniti s NFC telefonom?
Usvajanje NFC-a značajno se poboljšalo posljednjih godina. Evo nekoliko popularnih slučajeva upotrebe tehnologije:
- Prenos podataka: fotografija, datoteke, muzika, sve što imate na telefonu.
- Mobilna plaćanja: Samsung Pay, Google Pay i Apple Pay koriste NFC čip vašeg pametnog telefona za beskontaktna plaćanja. Većina debitnih i kreditnih kartica ovih dana već ima ugrađenu NFC oznaku.
- Brzo uparivanje: NFC-ova pogodnost se proteže i na uređaje koji nemaju ekran. Mnogi bežični zvučnici i slušalice ga koriste za razmjenu informacija o uparivanju s vašim pametnim telefonom.
- Pristup javnom prevozu: Javni prevoz u mnogim gradovima, uključujući Berlin, Tokio, Singapur i London, koristi kartice zasnovane na NFC-u kao oblik mehanizma kontrole pristupa za javni prevoz.
- Igrice: Nintendo koristi tehnologiju za povezivanje fizičkih igračaka sa video igricama.
- Smart home: Nekoliko platformi za pametne kuće, uključujući Home Assistant i Appleov HomeKit, takođe podržavaju NFC.
NFC u odnosu na Bluetooth – koja je razlika?
NFC je daleko od jedinog protokola bežične komunikacije. U stvari, većina uređaja već uključuje slične tehnologije kao što su Bluetooth i ultraširokopojasni (UWB).
Zašto onda baš i NFC na telefonu?
Jedna od najvećih prednosti NFC-a je to što ne zahtijeva uparivanje ili ručni unos za uspostavljanje veze – dodirivanje traje manje od jedne sekunde. Bluetooth uređaji, nasuprot tome, moraju biti upareni jedan s drugim, što je prilično kompleksniji proces.
NFC je znatno energetski efikasniji od Bluetooth i UWB jer je domet prenosa izuzetno kratak. Većina pametnih telefona se isporučuje sa NFC radiom koji je podrazumijevano omogućen, dok je isključivanje Bluetooth-a često prvi predlog za uštedu baterije.
NFC manje troši energiju i brži se koristi u odnosu na Bluetooth.
Kako isključiti NFC na telefonu?
Ne možete eksplicitno isključiti NFC na telefonu. Postoji samo jedno dugme ili prekidač kada želite da bude aktivan ili ne zbog plaćanja. Dobra vijest je da troši vrlo malo baterije, tako da nema puno koristi od isključivanja NFC-a kao što biste to učinili s Wi-Fi ili Bluetooth.
Zaključak
Sve u svemu, NFC na telefonu je veoma koristna funkcija koja se u najvećoj mjeri koristi za bezkontaktno plaćanje preko aplikacija kao što su Google Pay, Apple Pay i Samsung Pay. Svakako, NFC ima širu primjenu, pa tako može dobro doći za prenos podataka ili aktivaciju karte za javni prevoz.
Dodatno, veoma je sigurna tehnologija i ne utiče na potrošnju baterije vašeg telefona.